text size

Top comments

{{ annotation.praises_count }} Likes
{{ annotation.creator_alias }}
{{ annotation.creator_score }}

There are no comments yet. Be the first to start comment or request an explanation.

Sveta pričest na ‘mega misama’ Crkvasrp. 12, 20151 815 Ovih dana na blogosferi se ponovno razbuktalo pitanje o dijeljenju Svete pričesti na svetim misama, najčešće u nazočnosti Svetoga oca, u kojima sudjeluje ogroman broj vjernika, ponekad i preko milijun, što smo mogli vidjeti ovih dana u Južnoj Americi.Vjernici privrženi euharistijskoj žrtvi u svetom misnom slavlju, to jest svi katolici, zgražaju se nad slikama koje se pojavljuju s ovih ‘mega misa’ gdje laici često iz najobičnijih zdjela dijele sveti sakrament masama bez ikakve kontrole i s vrlo upitnim poštovanjem prema Tijelu i Krvi Kristovoj.Kao prvo, postavlja se pitanje mora li pričest baš pošto-poto, biti dostupna svakom vjerniku na ovim misama. Na primjer, u Madridu na posljednjoj misi svjetskog Dana mladih kada je bilo i do dva milijuna vjernika, organizatori su jednostavno uklonili pomisao da bi svakome mogli podijeliti svetu pričest. U takvim prigodama se ponekad kao riješenje donese odluka da samo par tisuća, čisto iz praktičnih razloga, dostojanstveno primi svetu pričest.A ako samo pogledamo gornju sliku vanjskog oltara u Brazilu onda sve one priče o skromnosti i štednji sigurno ne mogu biti razlog što se baš tada dijelila pričest u plastičnim čašama.Na kraju krajeva, sve ovisi o organizatorima. Ako jedna župa u zapadnoj Hercegovini može dostojanstveno dijeliti svetu pričest na misama u kojima sudjeluje i do 30,000 vjernika, i to bez laika djelitelja (ako se ne varam), onda valjda jedna Biskupska konferencija može dostojanstveno organizirati jedan papin pohod. Zar ne bi svaka župa mogla pokloniti ciborij za ovu prigodu? Upute u Općoj uredbi Rimskog misala nisu tako komplicirane da ih se ne može pridržavati, pogotovo kada u mnogim zemljama gdje papa dolazi, papin posjeti treba biti najsvečaniji trenutak u njihovoj (crkvenoj) povijesti.Ili sam možda, kako trenutno završavam prijevod razmatranja o Svetoj euharistiji kardinala Raymunda Burkea, samo u posebnom filmu pa prekomjerno gunđam oko sitnica. A baš je Bog u tim sitnicama.